Fetva Muftije travničkog o upotrebi kurbanskog mesa namijenjenog učenicima medrese u Travniku

  • Published in

Fetva Muftije travničkog o upotrebi kurbanskog mesa namijenjenog učenicima medrese u Travniku

Hvala Allahu, dž.š., Koji je nebesa ukrasio zvijezdama, a Zemlju učenim i pobožnim ljudima. Zvijezde na nebu čovjeku služe kao putokaz kretanja po Zemlji, a učeni predvode ljude na Zemlji označavajući im puteve halala i harama.

Salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika i miljenika Muhammeda, a.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

FETVA

Pozivajući se na Ustav IZ-e u BiH, član 45., u kojem stoji da muftija predstavlja Islamsku zajednicu u stvarima vjere na području Muftiluka, te "tumači islamske norme i izdaje fetve", kao i dobijenu muraselu br. 02-MO-4302/2004 od 6. ševvala 1425. h. god./18.11.2004. godine, kojom mi je Reisu-l-ulema prenio dio personalne ovlasti iz Menšure, te na osnovu dobijenog pisma od strane direktora Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku, mr. Dževdet-ef. Šošića broj 01-02-703/13 od 13.12.2013. godine u kojem stoji: " Ovim putem Vam se obraćam kao našem najvećem vjerskom autoritetu za davanje upute i šerijatskog stava po pitanju zamjene kurbanskog mesa namijenjenog za potrebe ishrane učenika Medrese za neke druge prehrambene proizvode ili prerade mesa u mesnate proizvode koji se također koriste za ishranu učenika" ,

Dajem odgovor na pitanje: "Može li se kurbansko meso za potrebe ishrane učenika Medrese u Travniku kompenzirati za druge artikle?" - koji glasi – DA.

Obrazloženje

            Polazeći od osnove da je prinošenje žrtve, klanje kurbana ibadet, po hanefijskom mezhebu drugostepena dužnost, vadžib, te da se potvrda njegove drugostepenosti nalazi u kur'anskom tekstu "venhar" - i zakolji, (108:2),  u hadisu "Ko mogne zaklati kurban, pa to ne učini - neka se ne približava našoj musalli." (Ahmed, Ibn Mdže i Hakim), kao i u izvornim djelima hanefijskog mezheba, naučavamo da se obaveza klanja kurbana odnosi na vjernika koji posjeduje nisab. Muslimani  u danima Kurban-bajrama "Idul-adha", prinose žrtvu u ime Allaha, dž.š., želeći tako postići dva cilja:

             Prvi cilj se ogleda u činjenici da se izvršavanjem naredbe klanja kurbana želi postići Božije zadovoljstvo. U tom kontekstu krv i meso kurbana nije primaran cilj, na što ukazuje i kur'anski ajet: "Do Allaha neće stići njihova krv i meso, ali će zato stići vaša bogobojaznost-takvaluk." (22:37)        

            Drugi cilj klanja kurbana se ogleda u socijalnoj dimenziji islama i društvenoj brizi prema ugroženim, siromašnim, gladnim i potrebnim osobama.  Podjela kurbanskog mesa je definirana hadisom, a glasi da se jedna trećina ostavlja za porodicu, druga za prijatelje, a treća za potrebne i siromašne. Ovaj način podjele nije fiksan (tevkifi) i on može varirati zavisno od situacije i društvenih potreba. Shodno intencijama Šerijata, poznato je da porodica koja kolje kurban radi potrebe, može cijeli zadržati za sebe, ili isti u cijelosti podijeliti.

            Radi sagledavanja ukupne situacije i davanja potpunijeg odgovora na postavljeno pitanje, ukazujem na praksu i postupke mudžtehida Hanefijskog mezheba koji su odobrili da se zekat i sadekatul-fitr umjesto u naturalnim proizvodima daje u novcu, zbog djelotvornosti a bazirajući taj stav na kur'anskom tekstu sure Et-Tevbe "we fi sebilillahi..." "i na Allahovom putu..." (ajet 60) i opravdajući takvo tumačenje i stav duhom vremena, te promjenom društvenih prilika i potreba korisnika zekata i sadekatul-fitra.

            Prodaja bilo kojeg dijela kurbanskog mesa ili kožice konsenzusom (idžma'om) uleme nije dozvoljena. No, poznato je da dugi niz godina Islamska zajednica u BiH, pa i od ranije u SFRJ, prikuplja zekat, sadekatul-fitr i kurbanske kožice za potrebe odgojno-obrazovnih institucija što se pokazalo veoma korisno i svrsishodno. Prikupljanje kurbanskih kožica za opće dobro (el-maslehatul-'ammeh) je podrazumijevalo prodaju istih određenim privrednim subjektima koji ih koriste za izradu finalnih proizvoda. Također, u današnjem vremenu veliki broj naših vjernika se opredjeljuje da svoje kurbane uplati u medrese za potrebe ishrane učenika, što smatram pohvalnim, korisnim i opravdanim. Međutim, uporedo sa tim pojavila su se i nova pitanja, poput ovog, na koja treba adekvatno odgovoriti. U ovom slučaju riječ je o zamjeni artikala putem  kompenzacijskog ugovora, a radi potpunijeg postizanja drugog cilja klanja kurbana, koji se ogleda kroz ishranu učenika.

            U ovom kontekstu podsjećam na općepoznato pravilo da se vakufska dobra ne mogu prodavati i nasljeđivati, no u izuzetnim slučajevima pravnici su dozvolili zamjenu i prodaju radi unaprjeđenja vakufa  i ostvarenja veće koristi, što se i u ovom slučaju kompenzacije kurbanskog mesa za druge prehrambene artikle isključivo za potrebe ishrane učenika u medresi može primjeniti.

            Ovakva kompenzacija ima za cilj ili intenciju postizanje potpunije upotrebe i efikasnije realizacije drugog cilja klanja kurbana, u ovom slučaju ishrane učenika. Tragajući za intencijama Šerijata (mekasiduš-šeri'ah) u rješavanju ovoga pitanja, dopuštenost ovog postupka kompenzacije temeljimo i na istihsanu kao pomoćnom izvoru šerijatskog prava, koji podrazumijeva da muftija ili mudžtehid, razumijevajući vrijeme i društvene okolnosti, traži riješenje i daje odgovor na postavljeno pitanje, što ovom prilikom kao muftija i činim.

            Fetva kojom odobravam Medresi u Travniku kompenzaciju kurbanskog mesa za druge prehrambene artikle potrebne za ishranu učenika nema za cilj trgovinu i zaradu. Kompenzacijski postupak mora proći određenu pravnu proceduru nadzora, koja je poznata kada je riječ o radu ustanova i institucija ovakve vrste. Postupak podrazumijeva  da upravni organi Medrese (nazir), donesu odluku o tome, da bude transparentno, komisijski, da se odabere najpovoljniji ponuđač, te da se ugovorom definiraju sve pojedinosti, ove kompenzacije.

            Utemeljenost i opravdanost ove fetve se ogleda i u tome što kompenzacija nema za cilj prodaju nego zamjenu, a radi postizanja drugog cilja klanja kurbana, tj. ishranu potrebnih, odnosno u ovom konkretnom slučaju učenika.

Kao i sve fetve i ova fetva ima svoje vremensko i prostorno ograničenje i određenje.        

            Allah upućuje na pravi put i On najbolje zna.

Fetva se objavljuje uz saglasnost reisu-l-uleme IZ-e u BiH, mr. Husein-ef. Kavazovića.

U Travniku, 20.12.2013. godine.

                                                                                              Muftija mr.  Nusret-ef. Abdibegović

FaceBook