Živi u zlatokosnom pojasu!

  • Published in

Živi u zlatokosnom pojasu!

Draga braćo, u zadnje vrijeme sve češće možemo čuti ili pročitati kao su naučnici otkrili novu planetu na kojoj je možda moguć život. Da bi se za neku planetu takvo što moglo tvrditi postavljeni su jasni naučni uzusi među kojima je glavni da planeta pripada tzv. Pojasu zlatokose što predstavlja astronomski termin za pojas planeta oko zvijezde nedovoljno udaljenih od svojih zvijezda oko kojih se kreću da bi se voda na njima pretvorila u led, a, opet, dovoljno udaljenih da voda ne ispari od prevelike toplote. To je zona u kojoj postoje šanse za razvoj života, zona u kojoj se u odnosu na Sunce nalazi i naša Zemlja i život na njoj.

Ja na današnjoj hutbi neću govoriti o astronomiji, naveo sam ovaj primjer da bi se njime poslužio da lakše predstavim pojam islama kao srednjeg puta što predstavlja nastavak naše prethodne dvije hutbe u kojima smo govorili šta je vjera i šta je i kakav je život na dunjaluku.

«I tako smo vas učinili središnjom (umjerenom) zajednicom da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik bude svjedok protiv vas.» [El-Bekare, 143.]

Islam nudi sredinu i umjerenost u svim aspektima čovjekova života, i ne samo to, nego upozorava na obje vrste zastranjivanja: i na pretjerivanje u vjeri i na zapostavljanje vjere. Primjeri umjerenosti i središnjosti islamske vjere su mnogobrojni i obuhvataju sve segmente ljudskoga života. Svi islamski propisi su, ustvari, u skladu sa istinom, pravdom i ljudskom prirodom. Stoga islam ne osjećaju bliskim samo oni koji ne podnose ikakvu istinu osim svoje ikakvu pravdu osim vlastitog interesa i ikakvu prirodu osim svoje strasti.

Naša planeta predstavlja idealno i do sada jedino nama znano mjesto za život kakav živimo i poznajemo.  Imamo vodu, rijeke, okeane neophodne za život  i imamo atmosferu koja nas čuva od štetnih utjecaja iz svemira. Atmosfera ima nekoliko slojeva od kojih svaki ima veoma važnu ulogu. Atmosfera štiti površinu Zemlje od prekomjernog zagrijavanja danju i hlađenja (noću da nema atmosfere dneva temperatura bi bila preko 100 C°,a noćna ispod -100 C°), štiti je od opasnog Sunčevog kratkovalnog zračenja (posebno UV zračenja), te od opasnih kozmičkih zraka. Zemlja ima i svoje magnetno polje. Između ostalog,  uloga ovog polja jeste to što nas ono štiti od pogubnog uticaja solarnog vetra i kosmičkog zračenja.

Dakle bez obzira što se zemlja nalazi u pojasu tzv. Zlatokose to samo po sebi ne bi bilo dovoljno za opstanak života na njoj da je Allah nije zaštitio atmosferom, magnetnim i drugim znanim i neznanim poljima.

Tako isto, bez obzira što islam za nas predstavlja najljepši pravac, samo deklarativno pripadanje tom pravcu nije dovoljno da se ostvari pravi život koji će garantovati dobrom i na ovom i na budućem svijetu. Potrebno je voditi brigu o atmosferi islama, magnetnom polju islama, gravitaciji islama i sl.

Ako bi smo htjeli sebi predočiti kroz ove primjere islam onda bismo mogli zamisliti vjerovanje kao pojas zlatokose, islamske šarte kao atmosferu i njene slojeve a ove sile recimo kao osnovne principe islamskog života: pravednost, dobročinstvo, čuvanje emaneta, istinoljubivost, strpljivost...

Šta se dešava kad oslabi ozonski omotač, šta bi se desilo kad bi oslabilo magnetno polje, šta kad bi prestala djelovat sila gravitacije???

Kako čovjek živi kada uz veliki napor savlada zemljinu atmosferu i otisne se u svemir? Moguće je ali mu treba mnoštvo pomagala a takav život još uvijek a Bog zna i do kraja svijeta zavisit će od pomoći sa Zemlje.

Tako isto ma koliko ljudi iskrivljavali vjeru, ma koliko zastranjivali od pravog, srednjeg puta u suštini civilizacija ne može opstati ukoliko ne postoji skupina koja će se držati tog puta i njegovih principa ovako ili onako i održavati ravnotežu- bez te skupine nastaje katastrofa.

Pojas zlatkose - srednji put nije uzak poput pehlivanskog konopca pa da se čovjek njime kreće uz veliku vještinu, oprez i muku. On je dovoljno širok  da u njemu svak nađe sebi najlakšu stazu i najpodesniji hod, no ako ga ipak napusti njegova vjera će približi li se  "suncu"  ispariti il će udaljili se od njeg zalediti. 

U kur'anu nam se objavljuje: “I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.” (Al-Anbiya,. 32)

Allah nam je podario ajete u prostranstvima svemirskim a i u nama samima, ukoliko hoćemo da ih vidimo i razmišljamo o njima dat će nam pouku.

Draga braćo, Zemlja se još uvijek kreće pojasom zlatkose, atmosfera nas još čuva, Zemljine sile još uvijek blagotvorno djeluju no, međuljudski odnosi na zemlji sve više su narušeni, to narušavanje odnosa povezano je. U islamskoj literaturi sam našao zabilježeno: Kada jetim zaplače, Arš zadrhti, a Milostivi poviče: ‘’O Džibrile, ko je rasplakao ovoga? O meleki, uzimam vas za svjedoke da za onoga ko plač jetima zamijeni smijehom, nema druge nagrade osim Dženneta!’’

Ovih dana u Siriji, Iraku, Jemenu, Libiji..., nažalost većinom sve u islamskim zemljama mnogo jetima je plakalo i plače a malo je onih koji im plač smijehom zamjenjuju, malo je i onih koje je briga a kad Božiji arš zadrhti teško onima koji su to prouzrokovali ako se ne pokaju i poprave, zato braćo ne gledajmo samo šta ćemo priskrbit za ovaj svijet, okrenimo se oko sebe ima li gladnih, hladnih, žednih ,nemoćnih, samih i napuštenih, tu ćemo pronaći i dragog Boga sukladno hadisi -kudsi koji glasi:

“Na Sudnjem danu, Allah,s.v.t., će reći: 

‘O sine Ademov, trebala Mi je hrana, a ti me nisi nahranio.’

‘Kako sam Te mogao nahraniti kad si Ti Gospodar svjetova?’

‘Jesi li znao da je neki od Mojih robova gladan, a ti ga nisi nahranio? Da si to uradio postigao bi nagradu za to kod Mene.’

‘O sine Ademov, bio Sam žedan, a ti Me nisi napojio.’

‘Gospodaru, kako sam Te mogao napojiti kad si Ti Gospodar svejtova?’

‘Jesi li znao da je neko od Mojih robova žedan? Da si ga napojio našao bi svoju nagradu kod Mene.’

‘O sine Ademov, bio Sam bolestan, a ti Me nisi posjetio.’

‘Gospodaru, kako sam Te mogao posjetiti kad si Ti Gospodar svjetova?’

‘Jesi li znao da je jedan od Mojih robova bolestan, a ti ga nisi posjetio? Da si ga posjetio, pronašao bi Me tamo.’”

 

Svjedočimo našu vjeru istinskim primjerima vjerovanja, dobrim djelima a ne besplodnim raspravama i praznom pričom. 

Budi magnetno polje muslimana, budi dio atmosferskog omotača muslimana, budi gravitaciona sila muslimana koja privlači i sjedinjuje... gdje god i kad god ti se pruži prilika djeluj dobro i dobru se nadaj.

 

Esad Bajić, Čaršijska džamija u Konjicu 21.januar 2017.g.

 

FaceBook