Vjerniku je milost na oba svijeta

  • Published in

Vjerniku je milost na oba svijeta

Allah dž.š., je Milostivi, Samilosni, Er-Rahman – Er-Rahim. Njegova milost je neizmjerna i sva stvorenja obuhvata. Ovdje, na Dunjaluku, ta milost Božija je podarena svima i svi se ljudi i stvorenja sva, blagodatima koriste. Sve jedno je, je li neko vjernik ili nije, sve jedno je, je li neko bogat ili nije, sve jedno je, je li muškarac ili žena, svima jednako sunce sija, svima jednako voda teče, svima jednako lijek pomogne, svima jednako svanjiva dan i noć dolazi da se u njoj odmore.

Bog je Uzvišeni milost Svoju podijelio, pa će neizmjerna količina te milosti biti dijeljena  na Ahiretu, ali na Ahiretu neće biti dijeljena svima. Allah dž.š., kaže: „Milost Moja obuhvaća sve, daću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoće koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli“./Al-A'raf, 156-157./.

Milost Božija na Ahiretu za vjernike je, a vjernici su opisani na početku sure „Vjernici“. „Oni će ono što žele postići“, kaže Uzvišeni. Da bi to postigli, „oni namaz ponizno obavljaju“. Ta poniznost koju vjernici u namazu doživljavaju, ne napušta ih sa predajom selama. Ona je njihovo svojstvo pa se kao takvi i u društvu prepoznaju. Ono što je u namazu poniznost „HUŠU'“, to je u ponašanju AHLAK. Zato Allah dž.š., u daljem redanju svojstava vjerničkih kaže da, „oni ono što ih se ne tiče izbjegavaju“.

Vjernik smjerno i predano izvršava svoje obaveze, a kako kaže Poslanik: „Od najljepših osobina vjernikovih je da se ne bavi onim što ga se ne tiče“. Svi bismo trebali, jer svi žudimo za milošću Božijom na Ahiretu, raditi na sebi i ne čeprkati po tuđim životima, ne baviti se tuđim problemima, osim ako možemo pomoći nekom u nevolji. Poslanik kaže: „Blago onom ko je svjestan svojih, pa se nema vremena baviti tuđim problemima“.

Vjernik koji je dostojan milosti Božije i koji je čvrsto na putu uspjeha je i, „onaj koji milostinju udjeljuje“. Ko je milostiv ovdje, Allah će biti milostiv prema njemu tamo, tako nas uči i na milosrđe podstiče Poslanik. Nije milosrđe samo osjetiti sažaljenje prema unesrećenima, prema potrebnom. Istinsko je milosrđe u granicama svojih mogućnosti pomoći, od podarenog udijeliti. Ova se osobina vjernička često u izvorima vjere ističe i na nju nas se podstiče je su ljudi u prirodi svojoj egoisti. Zar ne kaže Poslanik da kada bi čovjek imao dolinu zlata, poželio bi još jednu. Zato se od vjernika očekuje da radi na sebi i da sebe u razgovoru  sa sobom ubjeđuje da neće na kraju dunjalučkog puta imati ništa od onoga što je sakupljao, čuvao i nije po propisima vjere čistio od tuđega prava. U imetku bogatih, pravo imaju siromašni, tako Allah kazuje, a oni koji su svjesni tog tuđeg u imetku svom i koji to daju onome kome pripada, sigurnim korakom kroče u okrilje milosti Božije koja je na Ahiretu samo vjernicima obećana.

Vjernika krasi moral, on ne prelazi granice koje je Allah dž.š., postavio. Ko užitka  traži izvan tih granica, on se od milosti Božije udaljava. Allah dž.š., kaže kad vjernika opisuje da on ne skrnavi brak. Za one koji to čine kaže da u zlu pretjeruju. I Allah dž.š., i Poslanik Njegov, podstiču ljude da red i ravnotežu na zemlji uspostavljaju i čuvaju. Jedan od važnih stubova toga reda i ravnoteže je brak. Poslanik apeluje na sve mladiće i djevojke koji ispunjavaju uslove da se u brak kao bedem koji će ih od šejtana štititi sklonu. Poslanik kaže: „O omladino, ko od vas ima uslove za brak neka u njega uđe odmah“. „Jer brak je pola vjere“. Milost Božija je na Dunjaluku svima dostupna, ali to je samo jedan postotak Njegove milosti. Ostala, ogromna količina te milosti je na Ahiretu, i to samo za vjernike rezervisana, a vjernici su u Kur'anu, u suri „Vjernici“ opisani, svojstvo im je da su od bluda daleko.

Ljudima su na Dunjaluku povjerene obaveze. Jedna od velikih i važnih je vjera. Allah dž.š., opisujući vjernike kaže: „Oni o povjerenim emanetima i obavezama preuzetim brinu“. Taj emanet, da vjeru nosi i ravnotežu na zemlji čuva, nije prihvatio niko, a bilo je prije nas ponuđeno i brdima i planinama i zemlji. Čovjek je prihvatio. Ako emanet ispuni, obaveze na vrijeme izvrši, slijedi ga nagrada izuzetna, a to je ta milost Božija koja će se obilno na Ahiretu vjernicima davati.

Allah dž.š., kaže da vjernici, „namaz na vrijeme obavljaju“. Kaže nam da vjernici bdiju nad svojim dužnostima i da u tome ustrajavaju. Namaz je temelj, pa ako su u tome predani i ustrajni, očekivati je da i druge dužnosti svoje izvršavaju i na vrijeme i ispravno.

Ako se ovim osobinama okitimo, ako se poniznosti obilježimo i ono što nas se ne tiče izbjegavamo, i ako milosrđe pokažemo, i ako granice ne prekoračimo, i ako preuzete obaveze, emanete ispunjavamo, i ako se ustrajnošću ukrasimo, nema sumnje, milosti Božijoj dostojni ćemo biti, jer Allah dž.š., nakon nabrajanja ovih osobina vjerničkih kaže: „Oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti i u njemu vječno boraviti“.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da čvrsto na putu koji Tvojoj neizmjernoj milosti vodi, budemo. Amin!

Izet ef. Čamdžić

10.03.2017.god.

FaceBook