Voli domovinu služeći joj

  • Published in

Voli domovinu služeći joj

„Ljubav prema domovini, dio je vjerovanja“. Ovu izreku smo nebrojeno puta čuli. Iz nje proizilazi da se naše vjerovanje, iman naš, između ostalog potvrđuje iskazivanjem ljubavi prema rodnoj grudi, prema Bosni. Ako je ljubav prema domovini dio našeg verovanja, onda se ta ljubav, baš kao i vjera potvrđuje djelom. Allah dž.š., se obraća vjernicima: „O vjernici, zašto govorite ono što ne radite“./Saf,2./. Licemjerje je kad djela ne slijede riječi, kad jedno govorimo a suprotno radimo ili uopće ne radimo i djela ne potvrđuju naše izgovorene tvrdnje.

Kakva je to vjera u srcu našem ako nas na djelo, na izvršavanje naših obaveza ne tjera? Vjerovanje je potpuno tek kad je djelima okrunjeno. Nema vjernika potpunog bez namaza, bez posta, bez zekata, bez hadždža, bez dobročinstva, bez želje da dobro djelo bude ono po čemu će on biti prepoznat.

Svi mi, siguran sam, bez izuzetka volimo domovinu. Volimo zemlju u kojoj smo rođeni. To je prirodno stanje čovjekovo kao što je i vjerovanje. Ljubav prema domovini urođena je, u čovjeka duboko usađena. Islam je vjera prirođena ljudskoj prirodi, pa i o ovoj čovjekovoj osobini govori i izjednjačava je sa ljubavlju prema životu. Allah dž.š., obje ljubavi spominje zajedno. Evo gdje: „A da smo Mi njima naredili: „Poubijajte se“, ili : „Iselite se iz svog zavičaja“, malo ko bi to od njih učinio“. /Nisa,66./

Izuzetno je dobro djelo, žrtva je to neizmjerna, kad čovjek mora napustiti svoj dom i zavičaj radi očuvanja vjere. Ashabi su to učinili i za to im Allah obećava nagradu izuzetnu. „I siromašnim muhadžirima, koji su iz rodnog kraja svog protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu i Allaha i Poslanika Njegova pomognu, to su zaista pravi vjernici“.

Poslanik je neizmjerno volio svoj zavičaj, domovinu svoju. Kad je iz Mekke protjeran, odlazeći okrenuo se prema njoj i rekao: „Tako mi Allaha, ti si mi najdraži dio zemlje. Da me tvoji stanovnici nisu istjerali iz tebe, nikada ne bi nastanio neki drugi dio“. Ta ljubav prema rodnoj grudi, prema svojoj njivi i kući, prema djedovini i očevini svojoj, ashabe je motivisala da vrijedno rade, da se bore, da se obrazuju, da jačaju, kako bi opet domu svome došli i domovinu svoju ponosnom učinili. Pokazali su nam svojim primjerom i da se vjerovanje, i da se ljubav prema domovini, djelima svjedoče.

Mi volimo našu domovinu. Ona je kroz historiju prolazila različita i teška iskušenja, ali i slavu živjela. Osporavana od komšija i susjeda, carstvima velikim pripajana, dijeljena i ukidana, ali je čudom nekim i milošću Božijom uvijek opstajala i prkosila dušmanima svojim. Ovih dana, slavimo dvadeset petu godinu od njene nezavisnosti. To je prava prilika da sebe upitamo, volimo li mi Bosnu stvarno ili samo riječima?

Našoj domovini trebaju ljudi. Mnoge sobe naše kuće koja se Bosna zove su prazne jer ih nema ko nastaniti. U domovini nam već desetljećima više ljudi umire nego se rađa. Vrlo malo se mladih na brak odlučuju i rijetko se čuje plač, smijeh i graja dječija u našim selima. Svjedočimo ljubav prema domovini tako što ćemo raditi za nju i njen napredak! Svjedočimo ljubav prema grudi rodnoj tako što ćemo je jačati brojnošću našom! Ljubav svjedočimo, afirmacijom i razvojem sela kako bi se domovina vratila na naše njive i livade. Nema jake domovine, slaba je kuća u kojoj čeljadi nema i čije su njive, livade, oranice i pašnjaci napušteni jer nema ko da radi na njima. Vi što nam domovinom upravljate, od općine do države, pogledajte tog običnog čovjeka bosanskog, osvrnite se na njega i pomozite mu da ljubi Bosnu na svom topraku, a ne da čezne za njom sa gradilišta susjednih i dalekih zemalja.

Našoj domovini trebaju obrazovani ljudi. Muslimani smo i znamo da je Allah naredio da se obrazujemo. Znamo da je Poslanik odmah po dolasku u Medinu pristupio školovanju ashaba kako bi ih osposobio da se vrate u svoju domovinu, Mekku. Voliš domovinu, dječače i mladiću, djevojčice i djevojko, ako se obrazuješ i odgajaš. Školska klupa je mjesto gdje se djelom svjedoči ljubav prema domovini. Biblioteka je mjesto gdje se svjedoči ljubav prema domovini. Vi što nam domovinom upravljate, i vi pokažite ljubav prema domovini i afirmišite obrazovanje, a ne sticanje diploma. Šta nam vrijede sve te diplome sa tih nigdje poznatih i priznatih univerziteta, ako nema znanja. Draga naša djeco bosanska, bošnjačka, domovinu ljubiš ako ti je stalo da naučiš a ne da do diplome dođeš koja će te u hlad državne administracije smjestiti gdje ionako ima previše onih što niti znaju, niti hoće raditi.

Našoj domovini trebaju političari, vođe koji će biti spremni žrtvovati se za dobro naše zemlje, za dobro naše djece, za budućnost našu. Domovina se ljubi služeći joj. Domovina se ljubi žrtvujući se za nju. A kakva je to žrtva za domovinu pitamo se danas kad dvadeset petu godišnjicu samostalnosti slavimo ako se naplaćuje, i to ne malo, za odvojeni život. Ko će šehidskoj djeci platiti za njihov odvojeni život od očeva? Ko će našem bosanskom čovjeku platiti za odvojeni život od porodice jer je primoran ići daleko od svoje kuće da bi zaradio? Ne pričajte nam vi iz vlasti ništa o ljubavi prema domovini, pokažite nam da je volite. Sigurni budite, narod kojem ste na čelo stali, voli zemlju svoju i čeka na vas da s narodom u isti saf stanete pa da i domovina konačno sretna bude.

Našoj domovini treba pravda. Pokažimo ljubav prema njoj tako što ćemo one koji nepravdu čine prokazati i onemogućiti. Našoj domovini treba poštenje. Pokažimo ljubav prema njoj i izolujmo, oduzmimo pravo da o nama odlučuju, nepošteni, korumpirani, svi koji svojim prisustvom u državnim organima i njenim javnim preduzećima štetu joj nanose i ubijaju budućnost našu. Našoj domovini treba naša spremnost da se pomažemo i volimo. Pokažimo ljubav prema njoj i u svakom hairli poslu, u svakoj akciji korisnoj, budimo složni džemat. Ne dopustimo da nas oni koji vide samo svoj lični interes dijele i jedne od drugih udaljavaju, dijeleći nas na stranke i političke opcije u kući nam zajedničkoj. Zamislite da se braća u kući ne mogu dogovoriti da promijenu popucale crijepove na krovu.

Našoj domovini treba ljubav koja je u djelo pretočena. Zato ćemo svaki dan kao vjernici sebe pitati, kako danas mogu biti koristan domovini, jer moja korisnost i služenje njoj, potvrda je vjere moje.

Uzvišeni Bože, pomozi nam da spoznamo da se ne živi od domovine, već za nju. Amin!

Izet ef. Čamdžić

03.03.2017.god.

FaceBook